beats by dre cheap

Night

Trebala bih vec da budem u krevetu, da se bar malo naspavam makar jednu noc kad sam prva smjena, ali evo mene ispred lap topa, razmisljam o nekim proslim vremenima. Volim kad me neki trenutak podsjeti na to kako sam bila srecna tada. Npr. kad sam otvorila svoj prvi blog. Kad mi je brat rekao sve to i kad sam trazila prvi template na nekom blogu, pa kasnije naucila i sama da ih pravim pa... Nedostaju mi ti dani kad smo svi imali blog o nekoj poznatoj licnosti, pisali postove svakog dana, pratili jedni druge, ostavljali po stotine komentara... Valjda sam zato toliko vezana za blogger.ba, nijedan drugi domen mi nema "dusu". Mnogo toga sam i naucila zahvaljujuci bloggeru sto se tice html-a, pravljenja svega i svacega u photoshopu.. jako mi je zao sto sam zaboravila dosta toga, jer otkad sam prestala da pisem blog, prestala sam i da koristim sve to.
Imam potrebu da napisem toliko toga, da ne znam gdje je pocetak a gdje kraj. Misli su mi u rasulu, razmisljam ponekad o previse stvari i to mrzim. Onda ne mogu ni da zaspim jer.. razmisljam. Overthinking kills. A jos je njemu bio rodjendan juce pa mislim da su malo potisnuta osjecanja izasla na povrsinu iako se ja, kao neko ko sve drzi u sebi i ko ne pokazuje emocije, trudim da zakopam to sto dublje. Tako mi je sigurno gore, ali tako sam navikla. Kako "pustiti" prvog i jedinog momka? Kako on da pusti mene? Cini mi se da cemo uvijek ovako da se vrtimo u krug i malo me je strah toga. Ne znam. Voljela bih cak da on nastavi dalje, iako znam da to nije moguce i nece biti jos duze vrijeme. I iako znam da bi mene to zaboljelo iako to nikada ne bih priznala... Mislim da je najpametnije da oboje nastavimo dalje. Ali kako?

Lost in the echo
http://march6st.blogger.ba
08/12/2014 00:13